srijeda, 10. rujna 2014.

Obični šaran (Ciprinus carpio) i Šaran golać


Divlja forma šarana potiče iz Mandžurije kineske provincije, odakle je naseljen u rijeke Mediteranskog, Aralskog i Kaspijskog sliva. Ovo je krupna, termofilna vrsta, koja se najbolje osjeća u Suncem zagrijanim vodama nižih nadmorskih visina. Šaran je najznačajnija riba ravničarskih rijeka kako sa sportskog, tako i sa gastronomskog i privrednog aspekta. Od svih riba najčešće se nalazi na našim trpezama ribnjački šaran-golać. Ribnjački šaran je selekcionisan da ima što veći prirast uz obilje hrane. U povoljnim uslovima postiže velike težine, ali mu borbenost nije u srazmeri. Zakačen na udicu, brzo se predaje. Bira obično kanale, jezera, pa i mirnije rijeke, pa ga stoga u Dunavu rjeđe nalazimo. Postoji i tzv. Češki šaran, koji takođe spada u ribnjačke šarane. On ima krljušti, ali se mnogo razlikuje po obliku od pravog divljaka. Zdepast je i ima izrazito strma leđa. Pravi dunavski oklagijaš je riba vretenastog oblika i naseljava gotovo sve nizijske rijeke. Iz Evrope je preseljen u Sjevernu Ameriku i Australiju. Često ga zovu i “dunavski lisac”, jer dugo ispituje mamac, pa ga je teško uloviti. Uboden na udicu, pronaći će i najmanji zapon u vodi da obmota najlon oko njega, a onda zbogom. Na kamenitim dijelovima rijeke držaće se dna da bi najlon prerezao na kamen ili školjku. Njegovo tijelo je gomila mišića (ne predaje se do posljednjeg časa).
Šaran golać

Kao svoje stanište, od koga se rjeđe udaljava, obično bira osunčana mjesta do dubine od 2 m gde ima potopljenih panjeva i stabala koja su duže vrijeme u vodi. Ovakva drva su načeta crvima, koji su mu, pored školjki i puževa, glavna hrana. Mrijesti se od maja do juna pri temperaturi vode od 15 do 20°C, u plićacima obraslim vodenim biljem kao i na terenima koji su poplavljeni. Ženka položi od 50.000 do 1.664.000 komada jajašaca. Čim se ribice izlegu, hrane se zooplanktonom, a već pri veličini od 2cm počinju da se hrane na dnu rijeke gdje traže larve insekata, ali i dijelove biljaka i sjemenke. U Evropi, šaran se hrani samo u toku tople sezone. Kada temperatura padne ispod 8°C, šaran prelazi u potpuno mirovanje.

LOV ŠARANA

Pronaći ribu je najbitnija stavka u cijelom ribolovu šarana. Pretražite vodu u potrazi za mjestima gdje se šaran baca i prevrće po vodi. Mjehuri metana na površini vode odaju hranjenje ribe na dnu, što može biti i šaran. Danju se šaran sakriva blizu ostrva, ševara i trske kao i u dijelovima vode koje natkriva krošnja drveta. Mamac bačen blizu tih mjesta u toku dana često produkuje ugriz. U dubokim otkopima, kao što su mjesta gdje se vadila cigla, treba bacati mamac blizu podvodnih terasa. Locirajte terase pomoću olova na kraju najlona i plovka. Jezera su najbolja mjesta za pecanje stvarno velikih primjeraka.

Šarana je najbolje pecati ljeti do 10 časova ujutro, popodne od 16 časova , a aktivan je i noću . Za početak, dobro je upoznati se sa izgledom dna gdje se peca. Ovo se može uraditi plovkom i većim olovom, koje se postavlja na kraj najlona. Povlačenjem plovka nagore, i stalnim uranjanjem u vodu, moguće je odrediti dubinu vode u svakoj tački.

Sljedeća stvar koju treba da odredimo jeste čime je prekriveno dno. Ovo radimo tako što zabacimo olovo bez udice u vodu i držeći štap pod uglom od 45 stepeni polako namotavamo najlon. U zavisnosti od tipa dna imaćemo sljedeće ponašanje:

· meki mulj
potrebna je veća sila da se pokrene teg, ali kad se krene klizi veoma lako

· tvrdo dno
teg pri povlačenju trza, poskakujući po dnu

· trava
otpor je veliki ponekad se zaglavljuje

Najčešće mjesto za lov se pronalazi posmatranjem površine vode. Tako se uočavaju karakteristični klobuci koje šaran pravi pri hranjenju. Ako se utvrdi da se radi o potopljenom deblu, na najlon se vezuje samo olovo, pa se pretragom po dnu određuje dubina i položaj potopljenog drveta. Na ovakvim mjestima je obično pogodno koristiti jedan do dva štapa. Riba se uglavnom kreće uz krajeve stabla. Ako ne odredimo tačan položaj stabla i pojedinih grana, sigurno ćemo mnogo više kačiti udicom i kidati najlon, a drmanjem štapa šaran će se rasplašiti.

Lov šarana s jeseni i zimi je mnogo teži, ali nije nemoguć. Kako vremenski uslovi izuzetno mijenjaju ponašanje šarana, moramo mu prilagoditi strategiju. Šaran se u tim danima polako smiruje i kretanje smanjuje na minimum, kako bi mu energija ostala za zimu. Iz tog razloga, primamu je potrebno bacati na jedno mjesto. Ne rasipati je. Vrsta mamca zavisi od vode, ali su boili ipak najbolji.

Šaran se cijele godine može pecati dubinskom metodom, površinskim ribolovom ili pecanjem plovkom.

Dubinski metod je najpopularniji, najjednostavniji i najefikasniji. Za dubinski metod, potreban je brz i snažan štap. Takođe, štap mora biti žilav kako bi omogućio daleka zabacivanja zašta trebaju velika i teška olova. Ribu je neophodno što prije izdići od dna i potopljenog debla. U suprotnom, šaran će se uplesti u granje, što je unapred izgubljena bitka. Dvodelni parabolici (sa oznakom carp) su najčešći, a nemali broj ribolovaca još uvijek koristi i zastarele snažne štapove od bambusa. Idealan štap je dužine 3,6 m, bacačke mase 70-150 ili 100-200 grama. Štapovi od karbona, odnosno mješavine karbona i kevlara, takođe se mogu koristiti, i to dužine od 3 do 3,9 m, bacačke mase 80 do 100grama.

Mašinica može da ima mogućnost potpunog oslobađanja najlona (slobodni hod špulne – bait runner, free runner, free spool, bait feeder – primedba V.S.) sa kapacitetom špule od 200 m najlona nosivosti od bar 3,5 kg. Ukoliko je voda puna panjeva i potopljenih grana uzmite deblji najlon od 4,5 do 7 kg, a za izuzetno teške vode koristite najlone nosivosti od 7 do 11 kg. Najlon treba da je opušten, kako bi riba lako mogla da ponese mamac bez otpora. Pošto se ovdje ne preporučuje zamaranje dok se riba ne odvoji od stabla, najloni tanji od 0,45mm ne dolaze u obzir. Znači nikako istegljivi, jer se ribi ne smije dati prostora da se negdje zavuče. Ipak ne treba ni pretjerivati, deblji najlon je vidljiviji, a povećava otpor vode, pa je samim tim potrebno stavljati i teže olovo. Šaran je izuzetno oprezna riba i ako osjeti prevelik otpor, nece se prevariti. Standardni podvez je dužine 30 do 45 cm.

Veliki broj specijalnih šaranskih udica može se kupiti u prodavnicama ribolovačke opreme. Udice moraju biti jake i oštre i sa kratkim vratom. Veličine su 1/0, 2/0 I 3/0. Kad se lovi šaran nikad ne treba stavljati dvije udice zato što se jedna udica uvijek uplete u granje.

Umjesto postavljanja mamca na udicu, možete koristiti i dlaku. Na ovaj način, umjesto kačenja mamca na udicu, nanižite jedan ili veći broj mamaca na dlaku dužine do 5 cm, koju nakon toga privežete za vrat udice. Na drugi kraj dlake potrebno je postaviti graničnik kako mamac ne bi spao. Ova metod je izuzetno uspješan, jer mamac ostaje potpuno slobodan i šaran ga mnogo lakše uzima i rjeđe ispušta iz usta kada ga ponese.

Olovo kod ovog metoda mora biti teško oko 100grama kako bi samo dalo kontru kada ribe uzme mamac. Dobro je koristiti klizeće olovo ali i specijalnu montažu sa silikonskom cevčicom. (antitangle ili helikopter vez – više o tome u knjizi “Ribolovne tehnike i sistemi”). Kod ove montaže koristi se silikonska cjevčica kroz koju se provlači najlon koji sada bez otpora prolazi ne uznemiravajući ribu. Sa spoljne strane cjevciče namješteno je olovo tako da ne dolazi ni do kakvog dodira olova i najlona. Olovo se može privezati za glavni najlon ili preko vrtilice ukoliko nije moguće drugačije vezivanje. Vez za olovo treba da bude do 15 cm. Nije loše da cjevčica bude u obliku latiničnog slova V, zakrivljena pod pravim uglom. Ovakva cjevčica će pružati još manji otpor šaranu kada uzme mamac.

Kada se peca u vodama sa dosta panjeva i drugih podvodnih prepreka, popuštanja nema i većina ribolovaca steže kočnicu mašinice do kraja, jer ako šaran krene svojim putem, već je pod stablom. Preporučuju se izuzetno kvalitetne mašinice sa velikim kapacitetom špulne, zbog čestog kidanja najlona.

Za pravo pecanje šarana, potrebno je imati specijalne držače za štapove podove. Ovi držači omogućuju da se više štapova posmatra jednovremeno. Na podove mogu se montirati indikatori trzaja.

Šaran ima naviku da uzme mamac i u ustima ga nosi. Da bi ovo na vrijeme primjetili, potrebno je koristiti indikatore trzaja. Električni audio vizuelni indikatori, majmuni ili meki vrhovi mogu se koristit sa istim uspjehom. Svi ovi indikatori mogu na sebi imati fluorescentne dijelove, tako da se mogu koristiti i u noćnom ribolovu.

Majmuni su u stvari prstenovi koji se kače na opušteni najlon između mašinice i posljednje alke. Prilikom zatezanja najlona, majmun se penje i vizuelno signalizira da je mamac uzet. Meki vrhovi takozvani swingertip-ovi se postavljaju na sam vrh štapa. U normalnom slučaju ovi indikatori padaju pod uglom od 45° u odnosu na pravac protezanja štapa. Kada šaran uzme mamac vrh se podiže ukoliko šaran odlazi od štapa, a potpuno se savija, odnosno pada ukoliko se šaran približava.

Tehnika dubinskog pecanja je podjeljena u više faza. U prvoj je potrebno pronaći mjesto na kome želimo da pecamo. Dobro je da to mjesto hranimo više dana u isto vrijeme istim mamcem. Na taj način navikavamo šarana na ukus. Kada dođemo na vodu, prvo što treba uraditi je prihraniti mjesto. Po nekim procenama, ukoliko u vodi ima primjeraka od 8 do 10 kg, potrebno je baciti i do 1000 bojlija ili ekvivalentnu količinu druge hrane. (Ovo se odnosi samo na vode na kojima se rijetko lovi te mjesto do tada nije prihranjivano. Ukoliko je mjesto lovno, količinu hrane moramo smanjiti i do 90%) Cilj je šarana naviknuti na hranu, ali ne nahraniti ga. Ovo postižemo dodavanjem laksativa, sredstava koje podstiču probavu, u primamu. Šaran će se zbog brzog varenja često vraćati na hranjeno mjesto, što je preduslov za dobar ulov.

U drugoj fazi treba zabaciti na hranjena mjesta. Prilikom zabacivanja, nemojte preklapati mašinicu sve dok olovo ne padne na dno. Vaš mamac se mora nalaziti na hranjenom mjestu. Ako preklopite mašinicu, najlon se neće moći izvlačiti i mamac će u poluluku padati, po pravilu bliže obali. Nakon smirivanja olova, polako namotajte višak najlona i smjestite štap na pod. Namjestite indikatore trzaja i čekajte.

U slučaju trzaja, kontra treba biti odlučna, kako bi se udica zabila u usnu šarana. Po pravilu upecan šaran bježi prvo ka suprotnoj obali, a nakon toga ka travi. U prvom trenutku, izmarajte ga maksimalno, jer imate dovoljno najlona na špulni. Kada krene ka travi, ne dozvolite mu. Ukoliko zaplete najlon u travu nema načina da ga odatle izvučete.

Pecanje po površini je vrlo jednostavno i preporučuje se u ljetnjim mjesecima u toku najtoplijeg dijela dana, kada se šarani sunčaju na površini. Uzmite komad korice svežeg hljeba i okačite ga na udicu. Na najlon nemojte vezivati nikakvo olovo. Ukoliko želite dalje da zabacite, postavite plovak da leži na površini. Umjesto korice, možete koristiti puf-ije, hranu za pse ili mačke, žito i kukuruz ali i plutajuće boilije. Plutajući boiliji se prave po istim recepturama kao i standardni boiliji, ali se u njih dodaje soda bikarbona (prašak za pecivo), kako bi boili bio šupljikav ili se termički obrađuju.

I kod ove tehnike, kao i kod tehnike pecanja dubinskom metodom mogu se koristiti detektori trzaja.

Dva najveća problema kod ovog načina pecanja je kacenje izuzetno tvrdih mamaca na udicu i njihovo daleko zabacivanje, sa obzirom da su izuzetno laki. Prvi problem se rješava ljepljenjem samog mamaca na udicu superlepkom. Drugi problem može se riješiti dodavanjem komadića balze uz mamac ili opterećivanjem najlona komadićem balze. Ukoliko se balza kači na najlon, ona treba da bude oko 1,5 m daleko od mamca. Iznad balze je moguće staviti i malo olovce, kako bi se dodatno otežala, ali treba paziti i na nosivost. Takođe je moguće dodati i jedno klizeće olovo prije balze, bliže štapu, koje pri zabacaju stoji kod balze, pa pomaže da se mamac dalje zabaci, a kada padne u vodu, olovo klizne po najlonu i padne na dno, dok balza ispliva i drži mamac. Ovakvo vezivanje je dobro na tekućim vodama.
Tehnika površinskog ribolova je u suštini drugačija od svih tehnika. Ovdje ribolovac mora namamiti ribu na hranjeno mjesto i steći njeno povjerenje. Prvi dio ribolova zasniva se na hranjenju mjesta površinskim mamcima. Ovo treba ponavljati sve dok se riba ne pojavi. Kada šaran dođe na mjesto i počne da jede primamu, treba nastaviti sa dohranjivanjem, kako bi se riba navikla na stalno padanje hrane na površinu vode. Tek kada procjenite da se šaran više ne plaši, zabacujete mamac na hranjeno mjesto. Ovdje je vrlo bitno da ribolovac bude maksimalno skoncentrisan i miran, kako nekim nepromišljenim ili bučnim pokretom, ne bi otjerao ribu.

Nakon kontre, šaran će upotrijebiti svu svoju snagu da zaroni i pobjegne. Taj momenat je krucijalan u ovom tipu lova, jer pribor to mora i izdržati. Oprema treba da bude kvalitetna kao i za dubinski ribolov šarana, sa tim da ne treba koristiti udice veće od br. 6.

Metod pecanja sa plovkom je najstandardniji. Koristiti isti pribor kao i kod druge ribe iz familije šarana koje se hrani sa dna.

Bez obzira koji metod koristite, precizno zabacivanje je najbitnije. Prije svega treba naći mjesta gdje se riba nalazi i bacati blizu njih. Dodatnim hranjenjem možete privući i ohrabriti ribu da uzme mamac.

U posljednje vrijeme, tehnološki je moguće napraviti izuzetno jake, a dugačke štapove. Ovo omogućava da se dugim karbonskim štapovima ( dugim od 10 do 13 m), precizno zabaci mamac šaranu. Ovi specijalni štapovi imaju oznaku “carp and big fish”.

Pogrešan izbor štapa, arome boila ili mamca nisu toliko veliki nedostatak kao što je neodgovarajući podvez. Bitno je da uravnotežite veličinu udice i debljinu najlona. Recimo udica veličine 2 i najlon nosivosti 0,9 kg nema smisla sparivati. Više nije tačno da najlon koji ima veliku nosivost mora biti debeo, nefleksibilan i vidljiv čak i za slijepog šarana. Moderne multifilamenti su upravo malog prečnika, ali velike izdržljivosti. Preporučuju se strune debljine 0,18 do 0,20 mm.

Šaran ima veoma meka usta, koja se u borbi lako rascepaju, a riba se oslobađa. Oblik šaranske udice već je uglavnom poznat. To su kratke i široke udice, malo zakrivljene, radi lakšeg kačenja. Vrh običan ili kriv (papagajke), materijal čelik, a u novije doba karbonke laserski ili hemijski oštrene. One su izvanredne za ribolov na kanalima i jezerima, gdje nema zapona i gdje se riba može do beskraja zamarati. Međutim, u panjevima te udice slobodno zaboravite. Isključivo čelične kovanice dolaze u obzir (Mustad, VMC, Gamakatsu, Owner, Partridge, Drennan – primjedba V.S.). Najprije zbog mnogo veće snage, a potom što su znatno deblje od karbonskih, pa teže prosjeku šaranove usne. Preporučljivi brojevi u lovu su 1/0, 2/0, 3/0. Ako stavljate manju udicu, znači 1/0, i riba savije štap, a vi je u kontri ne zakačite odmah, stavljajte veću. Taj šaran ima usta da u njih može stati pesnica i mora se što prije izdići od dna pa je potrebna debela udica velike snage.

Postoji jedna rasprava vezana za boju najlona za podveze. Naime, smatra se da je šaran navikao na crnu boju najlona i naučio je da ga izbjegava. Pri povezivanju podveza treba imati na umu par stvari. Za upletene najlone grinner čvor je najbolji. Obratite pažnju da se blood čvor vrlo lako odvezuje. Dobro je na kraj glavne strune postaviti vrtilicu pa je lako mijenjati podveze i vezivati razne sisteme.

Prije pecanja obavezno pregledajte prstima najlon. Ukoliko ste i ranije sa njim pecali, došlo je do kontakta najlona sa predmetima u vodi koji mogu da ga oštete. Ako je površina jako ljuspičasta i neravna, obavezno zamijenite najlon, jer ta pojava mnogo smanjuje maksimalnu nosivost najlona. Pecaroši koji redovno odlaze u ribolov menjaju najlone i do dva puta godišnje, a podveze poslije svake malo veće upecane ribe.

Dva su načina vezivanja sistema ispod plovka. Prvi, za manje šarane je klasičan klizni plovak, sa olovom na dnu i predvezom dugim oko 30 cm, namještenim ispod olova kako bi mamac ležao na dnu. Ukoliko se peca krupniji šaran, ovaj sistem nije dobar jer osnovni najlon od plovka do olova stoji vertikalno i šaran će ga primjetiti. Bolje je postaviti vagler plovak, a olovo spustiti na veću dubinu od dubine vode u kojoj pecamo. Predvez i dalje stoji ispod olova. Nakon zabacivanja, zategnemo blago najlon, što će dovesti do stvaranja padajuće putanje najlona, direktno od vrha štapa do olova. Plovak će nesmetano kliznuti na potrebno mjesto na najlonu. Ovako će prostor iznad mamca i olova ostati čist i šaran neće zazirati od najlona.

Pecanje šarana mušičarenjem za nekoga može djelovati neozbiljno, ali nije mali broj internet izvora koji potvrđuje da je moguće zakačiti šarana ovim metodom, a kao glavni zagovornik ove metode pominje se Dave Whitlock. Ono što je mnogo teže, jeste izvaditi šarana napolje. Možda najveći problem predstavlja pronalaženje bistre vode u kojoj bi ova tehnika bila moguća. Za opis ove tehnike, koja je kod nas skoro nepoznata izvor je sajt www.ribarska.com.

Imitacije koje se izrađuju se mogu podijeliti u tri grupe. Mušice, tj. imitacije insekata ili bolje rečeno imitacije vodenih životinja gdje spadaju nimfe majske mušice, dragonfly i damselfly, a od životinja pijavice, crvi, gliste, puževi i račići. Drugo, imitacije biljnog vodenog svijeta koju čine razni plodovi podvodnih i priobalnih biljaka kao i alge. Treća grupa bi bila sve ono što čovjek baca u vodu, a tu spada kukuruz, hljeb, krompir i dr. Pri izradi imitacija treba obratiti pažnju da imitacija bude što realnija. Izgleda da šaran ne voli impresionizam. Šarana možemo loviti mušičarskim priborom na dva načina i to na viđeno i na neviđeno.Na viđeno je kad vidimo šarana u vodi. Tada se trudite da zabacite vašu imitaciju na nekih 25-50 cm od njega. Na neviđeno je zabacivati mamac na mjesta gdje pretpostavljamo da bi šaran mogao biti. U oba slučaja dobro je koristiti neku vrstu primame kao recimo kukuruz.

Imitacije treba otežati. Ako nije dovoljno teška dodajte kuglicu olova na predvez na rastojanju od nekih 10 cm. Bolje je koristiti više manjih kuglica nego jednu veliku. Imitacija mora savršeno da oponaša kretanje pravog mamca. Ako lovimo na rijeci prepustimo da vodena struja nosi mamac bez ikakvih pokreta. Poželjno je koristiti indikator trzaja i polarizacione naočare. Na jezeru možemo dati malo živosti imitaciji vrlo kratkim i rijetkim trzajima. Važno je da imitacija bude na samom dnu.

Još jedna bitna stvar je miris imitacije. Kad dođete na vodu provucite imitaciju kroz mulj, pjesak i sl. i na taj način ćete otkloniti vaš miris. Ponekad je dobro imitaciju umočiti u blagi rastvor vanile ili anisa ili je jedostavno staviti u šećer. Znamo da šaran voli slatko.

Loviti šarana mušičarskim priborom možete i noću. Tada je najbolje koristiti primamu koju razbacate na oko 4 kvadratna metra. Na ovaj način znate da je šaran tu negdje. Zabacujte uzvodno i pustite da mamac potone na dno. Pratiti ga sve dok ga struja ne prinese obali. Šaran se noću može naći uz samu obalu u 10 cm dubokoj vodi. Ne koristiti nikakvu rasvjetu jer to može otjerati ribu. Povremeno bacite šaku primame.

Evo nekoliko recepata za izradu šaranskih “mušica”. Prije toga samo napomena da je bolje praviti imitacije tako da pri plivanju luk i vrh udice bude okrenut na gore. Ovo će donekle riješiti problem čestih kačenja za podvodne elemente.

Corn fly by Tom Connor

· Udica za nimfe Tiemco TMC 2457
· Komad najlona do 10 kg nosivosti
· Komad žute spužve 6mmx12mmx6mm
· Olovna žica
· Crni osnovni konac

Dosta jednostavna mušica, ali zato ubojita, pogotovo za noćno mušičarenje. Komad žute spužve oblikujete makazama da liči na zrno kukuruza. Na tijelo udice namotate osnovni konac kojim pričvrstite komad najlona. Lakirate sa sredstvom za učvršćivanje glave. Zatim pričvrstite olovnu žicu i namotate oko tijela. Ovo će biti otežanje udice. Sve to prekrijete osnovnim koncem svežemo čvor i lakirate. Na najlon pomoću igle za šivenje navučemo spužvicu i na udaljenosti od oko 1 cm učvrstite super ljepilom. Odrežite višak najlona i Corn fly je spreman za upotrebu. Za vrijeme ribolova spužvicu možete umakati u extrakt anisa, vanile ili banane. Nemojte istu mušicu umakati u različite arome. Mušicu zabacite na mjesto na koje ste predhodno bacili kukuruz i čekajte na trzaj.

Bread & crust fly by Dave Whitlock

· Udica za suhe mušice veličine 8 do 12
· Bijeli i braon sunđer
· Braon osnovni konac

Još jednostavnija mušica za izradu od poznatog Dave Whitlock-a. Namotajte osnovni konac do luka udice i pričvrstite spužvice tako da braon bude na vrhu. Braon spužvica imitira koru hljeba dok bijela njegovu sredinu. Vratite konac do oka udice i pričvrstimo drugi kraj sundjera. Svežite čvor i odrežite viškove sunđera na oba kraja. Mušica je dobra za sve slojeve vode i površinu u zavisnosti gdje se šaran nalazi. Bolji rezultati se postižu prihranjivanjem šarana hljebom i potapanjem imitacije u mirišljave extrakte.

Berry fly by Dave Whitlock

Dosta mjesta pored rijeka i jezera je obraslo drvećem na kojima rastu plodovi poput trnjina recimo. Ribolovci su primjetili da se šaran rado skuplja ispod njih u vrijeme kada su ovi zreli i opadaju sa drveća.

Imitaciju ovih plodova pravite od jelenove dlake ofarbane u boju ploda. Nakon postavljanja dlake na udicu, vezanja čvora i lakiranja, makazicama ošišate dlaku u oblik ploda. Važna napomena za lov sa ovom “mušicom” je da se mora čuti ono “PLOP” kad ona udari o površinu vode, baš kao i pravi plod.

Od mušica koje imitiraju životinje najbolje se pokazale: Dragon fly nymph, San Juan Worm.May fly nymph, Caddis larve, Prince nymph, Flashback hare's ear, Crazy Charley muddler ,Dave's damsel nymph i druge.

Pri izboru arome za primamu i mamac, važno je usaglasiti sa onim što se nalazi u prirodi u okolini vode u tom trenutku. Prihranjuje se u manjim količinama sa probarenim kukuruzom. Male količine hrane služe samo zato da se šarani naviknu na tu hranu i da je uzimaju bez podozrenja. Riba u panjevima ima dovoljno hrane za razvoj, jer kad bi čekala prihranu slabo bi napredovala. Kukuruz za prihranu mora biti tvrd, jer se u suprotnom nakupi mnogo bijele ribe i rakova. Na takav se kukuruz i peca. Obično se prihranjuje uzvodno 7-10 m od mjesta pecanja.

Jedna dobra primama ima sljedeći sadržaj:
250 g riblje hrane za šarane kupovne, 50 g soje, 125 g pšeničnog griza, 15 g mlijeka u prahu, 15 g cimeta, 2 g betana, 1 g pivskog kvasca, 6 jaja. Ukoliko želite da koristite aromu, dodajte je u maloj količini.

Još jedna uspješna primama jeste recimo:
250 g soje, 250 g pšeničnog griza, 2 g betaina,1 g cimeta, 4 ml arome jarebike, 4 ml ulja od badema.

Da bi se povećala masa kupljene, fabričke primame, u nju se može dodati do 50% soje i pšeničnog griza, a da se ne pokvare njene karakteristike.

Šaran se može loviti na durbaka, zelenu glistu, običnu glistu, crviće, noklu (valjak), hljebnu ružu, gnječen hljeb, kukuruz (stari i mladi), školjku, riječnog puža, rovca, ribicu, baren krompir, pa čak i na tvistera.

Boili su lopte od meke smjese koje se kuhaju u vodi dok se ne stvrdnu. Postoji veliki broj već pripremljenih, kupovnih boila, ali zbog svoje cijene nekada je bolje napraviti sopstvene (Za preko 40 provjerenih recepata za boilije pogledajte poglavlje mamaca u knjizi “Tajne ribolova” – primjedba autora). U kućnoj radinosti umjesto boilija moguće je koristiti i valjak koji se pravi na sljedeći način: 2/3 kukuruznog i 1/3 pšeničnog brašna zamijesiti u hladnoj vodi (po želji obojiti i dodati mirise). U lonac staviti vodu da provri. Od smjese se odmah prave nokle velične oraha. Nokle se ubacuju u kipuću vodu i miješaju se varjačom da se ne zalijepe za dno. Kada nokle isplivaju na površinu vade se i stavljaju pod tekuću hladnu vodu. Ovako napravljena nokla kada se baci o pod mora da odskoči bar jedan metar. Dobro pripremljen na udici stoji 2-3 sata, na dlaci i duže, a voda i bijela riba teško je skidaju.

Školjke i puževi se pripremaju tako što se očišćeni ostavljaju na jakom suncu da se isuše. Tada postaju kao guma, pa ih bijela riba teže skida. Kuhanjem takođe postaju tvrđe, ali se zbog neprijatnog mirisa preporučuje da se to radi napolju.

Boili od ribljeg mesa se prave od istih sastojaka kao i normalni boili, sem što im se dodaju riblje meso, kosti i kožura. Kao zamjena za ove boilije mogu se koristiti mačiji biskviti. Boili sa dodatkom zrnevlja za ptice pravi se od osnovnog boila, uz dodatak lana ili koriandera.

Svi tipovi zrnevlja se mogu koristiti i kao mamac i kao primama. Jedini je uslov da se ostave preko noći u vodi da nabubre, a da se sutra blago prokuhaju oko sat vremena kako bi omekšali. Ovo zrnevlje se ili ostavlja u svom soku, ili stavlja u vakuum vreće i ostavlja par dana da počne da fermentira, kada počinje da dobija blago alkoholnu aromu. Kače se o dlaku oko udice broj 6.

Paste (nekuvani valjci – primedba V.S.) su izuzetna primama za šarana. Pripremaju se kao i sjemena, ali se nakon toga pasiraju. Odlične paste se prave od kikirikija, suncokretovih sjemenki i ostalih masnih sjemena.

Kikiriki je odlična primama za šarana. Ostavite ga preko noći da nabubri i prokuvajte ga oko sat vremena. Ostavite ga dan dva da fermentiše. Slobodno ga koristite u većim količinama, jer mu se kuhanjem drastično smanjuje kalorijska vrijednost.

Meso mesnog nareska je dobro kao mamac. Siječe se u obliku kupe i postavlja na udicu. Meso iz gulaša se može koristiti kao mamac. Gulaš treba da bude dominatnog ukusa na ono što se u prirodi nalazi u tom trenutku oko voda i sa čime se šaran potencijalno hrani. Kao primama koristi se sjeme konoplje, a peca se na komadiće mesa. Salama je fin mamac, ali i primama za šarana. Siječe se u obliku kupa. Jetra je mamac prepun aminokiselinama. Siječe se u kocke i kači direktno na udicu. Dobar je dodatak boilijima.

Hrana za pse i mačke se može koristiti kao mamac. Kači se direktno na udicu ili na dlaku. Prije upotrebe bilo bi dobro da se navlaže kako bi omekšali. Obično se koriste kao površinski mamac.

Riba, a posebno komadići pastrmke mogu se koristiti kao mamac za šarana, ali se prije upotrebe mora prokuhati. Kači se direktno na udicu.

Blago obaren krompir postaje sve popularniji kao mamac. Paste od raznih žitarica, brašna soje i kukuruza dobijaju se mješanjem sa jajetom, boje se i aromatizuju. Ove paste se ne kuhaju kao boiliji.

Sir se može koristiti kao mamac, a pravilo je prosto što smrdljiviji to bolji. Može se direktno stavljati na udicu ili dlaku ili ga možete dodavati u boili.

Mesni crvići su rado viđena hrana šarana. Mana im je što i druge ribe vole da ih konzumiraju. Ukoliko se koriste kao primama, potrebno ih je preliti vrelom vodom, kako bi uginuli, kako bi se sprečilo njihovo odlaženje od mjesta primame. Od glista u obzir dolazi isključivo zelena ritska, jer sve ostale odmah napadne bijela riba.

Kukuruz šećerac je najčešći i najprovereniji mamac i primama za šarana. Mogu se nakon barenja bojiti i aromatizovati (vanila, jagoda, tuti-fruti,…). Kače se direktno na udicu br 4 ili na dlaku i u toj varijanti se postavlja 4 do 6 zrna na dlaku oko udice 4 do 6. Konoplja se može koristiti kao mamac i to na dlaku koja se veže za udicu 4 ili 6. Obavezno je ubacite u primamu. Prije upotrebe potrebno ju je prokuhati.

Komad hljeba je ono čemu ni jedna riba ne može odoljeti. U tome je i najveći problem. Kako sačuvati hljeb na udici, a da ga sitnija riba ne ugrabi. Hljebna pasta, se pravi od hljeba starog nekoliko dana. Uzima se samo unutrašnjost hljeba koja se kvasi i mesi. Kuglica paste se stavlja direktno na udicu. Hljebna ruža se pravi od svežeg hljeba i to njegovog unutrašnjeg mekog dijela. Otkine se jedno parčence hljeba, a zatim se u jednom kraju stisne i provuče udica.

Ikra riba može se može koristiti kao mamac za šarana. Kači se direktno na udicu, ili dlaku. Koriste se krupnija jajašca, kao recimo jajašca pastrmke.

Mancmelov se može koristiti kao plivajući mamac za šarana. Koristiti najmanji mogući mancmelov koji možete nabaviti u radnji. Iako su vrlo sočni, ostaju na udici dosta dugo.

0 komentari:

Objavi komentar